Kvinoja Quinoa je stara južnoamerička biljka koje se nazivala ”zlato Inka”, jedna je od najstarijih žitarica na svijetu koja je kultivirana u Andama na području Perua, Čilea i Bolivije prije 5000 godina.
Stara civilizacija Inka prepoznala je ovu namirnicu kao izvor snage i izdržljivosti.
Iako je mnogi smatraju žitaricom, ona je zapravo srodnija špinatu, ali se uzgaja pretežno zbog svojih izuzetno zdravih sjemenki.
Kvinoja je jednogodišnja biljka koja naraste 1-2 m u visinu.
Listovi su zeleno-crveni, a na vrhu stabljike se razvijaju cvjetići formirani u raznolike grozdove iz kojih izlaze sazrele sjemenke.
Sjemenke odnosno zrna kvinoje male su kuglice, sfernog oblika, promjera 1-3 mm i najčešće su žute boje.
Ova namirnica je prepuna hranjiva.
Bolivijski poljoprivrednici tvrde da nikada nisu bolesni, jer konzumiraju kvinoju od koje prave kruh i druga jela.
Zrno ove biljke sadrži 12-16 % bjelančevina, te svih devet esencijalnih aminokiselina. Zbog toga se smatra potpunom bjelančevinastom namirnicom pogodnom za vegetarijance kao zamjena za meso i mlijeko.
Osim toga, čitava biljka izgleda dekorativno i zanimljivo.
Moguće ju je uzgojiti i u posudi.
Svi dijelovi biljke mogu služiti za jelo uključujući sjemenke, stabljike i lišće.
Listovi kvinoje imaju sličan ukus kao i špinat, ali u našoj ih zemlji nemamo gdje nabaviti, te se jedino mogu uzgajati za vlastite potrebe, a to se višestruko isplati budući da je riječ o jednoj od najzdravijih biljaka prema ocjeni stručnjaka.
Uzgoj
Kvinoja je otporna vrsta koja može uspijevati na temperaturama od -10˚C pa do 40˚C.
Nalazimo je na niskoj nadmorskoj visini odmah uz more, pa do 4000m nadmorske visine.
Neće joj naštetiti povremena suša ili siromašno tlo.
U visočju joj ne smeta hladni razrijeđeni vazduh, niti joj smetaju jako sunce, slano ili pjeskovito tlo, malo kiše, te blagi mrazevi. Odgovaraju joj sve vrste tla.
Sije se u dobro pripremljeno i razrahljeno tlo u proljeće, najbolje početkom 4. mjeseca.
Kvinoja brzo proklija. Uslijed plijevljenja, pazite da greškom ne uklonite kvinoju, a ostavite divlju lobodu koja joj je jako slična kao klijanac.
U hladnijim predjelima uvijek se može prvo posijati u posude pa u maju presaditi vani., mada za tim nema potrebe jer je riječ o otpornoj vrsti koja odlično raste u našim uslovima.
Sadi se na razmake od 30-60 cm. U Andama proizvođači sjeme rasipaju po tlu i zagrnu s grabljama.